Ovisnost i koronavirus – izazovi zdravstvenog sektora
Liječenje ovisnosti o drogama, a pogotovo liječenje ovisnosti o opijatima, je teško i neizvjesno uvijek, pa i u „normalnim“ okolnostima. U većini europskih zemalja koje se suočavaju sa ogromnom pandemijom bolesti COVID-19, to je postalo još teže. Stroge mjere izolacije namijenjene zaustavljanju koronavirusa, koje su najpogođenije zemlje morale preduzeti, sprečavaju korisnike droga da dođu do službe podrške i opioidne supstitucione terapije neophodne za uspješno tretiranje bolesti ovisnosti.
Moramo reći da je situacija po tom pitanju, u Zeničko-dobojskom kantonu i našem Zavodu za bolesti ovisnosti, potpuno drukčija nego što je npr. u Italiji, Španiji i sl. Imali smo sreće da su sve potrebne radnje preduzete na vrijeme te se širenje koronavirusa uspjelo držati pod kontrolom. Sa druge strane, brzo smo djelovali po pitanju vlastite organitacije ne zaboravljajući ni jednog momenta da su upravo heroinski ovisnici skupina koju Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti smatra „posebno ranjivom na koronavirus zbog visokog stepena postojećih zdravstvenih problema i rizičnih faktora života. “
Tako je urađeno sve što je bilo moguće u ovim okolnostima da se našim pacijentima pruži kontinuirana zdravstvena pomoć. Organizovan je rad koji omogućava da svi naši korisnici dobiju svoje lijekove, da svi imaju pristup savjetovanjima kako sa doktorima tako i sa psiholozima i socijalnim radnicima, ako ne lično, onda on-line, a da se istovremeno uradi sve da se zaštite od zaraze koronavirusom.
Prema dostupnim podacima iz Italije, a pogotovo iz Rima, svi zdravstveni centri u toj državi su prestali pružati svoje svakodnevne usluge heroinskim ovisnicima kao pokušaj zaustavljanja širenja koronavirusa. Pristup metadonu, koji se koristi za supstitucionu terapiju opioidima, postao je prava odiseja za korisnike jer je u Italiji potpuno obustavljen gradski i međugradski saobraćaj. Drugi problem je što su svi pod ogromnim stresom. Heroinski ovisnici su „zarobljeni“ u izolaciji sa članovima porodice sa kojima se od ranije baš i ne snalaze. Shvatilo se da, bez adekvatne zdravstvene mreže podrške, rizik od ponovne aktivacije bolesti ovisnosti u svom punom zamahu postaje ogroman jer ne treba zaboraviti da se „dileri“ često puno brže i lakše organizuju od državnog zdravstvenog sistema. Tako je u Španiji otkriveno da heroinski ovisnici uopšte ne trebaju napustiti svoje kuće kako bi kupovali ilegalne droge. U toku prvog mjeseca zatvaranja zemlje policija je uhvatila dilere koji se maskiraju kao radnici za dostavu hrane. Španija nema nacionalnu strategiju za korisnike droga, a regionalne su uprave zauzele različite pristupe. Dok je sjeverna regija otvorila nova skloništa, kako bi se beskućnici koji su ovisni o drogama mogli sigurno samoizolirati, u Andaluziji su mnogi terenski centri zatvoreni. U Lisabonu (Portugal) su nevladine organizacije koje se bave osobama sa HIV-om i virusnim hepatitisom, počele intenzivno raditi kada su se zatvorile javne socijalne službe. Kao odgovor na krizu, portugalska vlada je poduzela korake kako bi olakšala pristup supstitucionoj terapiji. Razmatra se dalje labavljenje protokola o Suboksonu koji je do sada bio dostupan samo u ambulantama i bolnicama. Sličan scenario događa se i u Francuskoj, gdje je pandemija navela zdravstvene organe da pojednostave postupak obnove recepata za lijekove, uključujući i supstitucionu terapiju za heroinsku ovisnost.
Ovi potezi su u okolnostima pandemije potpuno logični i očekivani ali jedno se ne smije zaboraviti. Ovisnost o heroinu je bolest koju karakteriše nemogućnost kontrolisanja nagona da se opijat uzme čak i onda kada je osoba svjesna svih negativnih učinaka. Opijat se uzima sve više i više, uprkos posljedicama. Da li će se isti obrazac ponašanja početi koristiti i sa supstitucionom terapijom ako se ukine direktna zdravstvena kontrola nad propisanim lijekom? Smatramo da postoji realna opasnost da se to desi, pa je naš Zavod za bolesti ovisnosti ZDK i dalje tu za sve svoje pacijente i sve naše usluge se kontinuirano nastavljaju pružati i u „vremenu korone“.
Za kraj, svi koji osjete da im je potrebna psihološka podrška mogu se javiti na broj telefona 063 634 761.
Mr.sc., Mujčinović Nermana, psiholog
