NOVO NORMALNO I MENTALNO ZDRAVLJE
Tačno sto godina odlaska najvećeg masovnog ubice u istoriji čovječanstva, (virus Španskog gripa koji je za nekoliko godina odnio oko 50 miliona ljudskih života), vraća se opet sličan , nevidljivi, tihi biološki agens, koji je svojom građom na granici hemije i biologije, ali moćan i razoran. Riječe je o novom korana virusi SARS CoV 2, koji je, pomalo avanturistički, kao na filmu izrežirano, učinio da se za par mjeseci, pa i sedmica, na svim geografskim širinama i dužinama organizacija života postane ista. Bojazan, strah, izolacija, rad od kuće, onlain nastava i profesionalna aktivnost, lock down, nošenje maski da bi se zaštitili ili maske kriju neku drugu suštinu, pokazaće vrijeme.
Svakako najveća izolacija je suštinski mentalna karantena, u kojoj smo svi, jer je svijet postao mjesto nesigurnog življenja. Najveći dio od nas budi se sa mislima: jel korona blizu mene, mog djeteta ili roditelja, mog radnog kolege ili prijatelja, sa istim misaonim preokupacijama ulazimo u san. Ovakvo stanje je veliko breme za naš mentalni kapacitet pojedinačno i kolektivno. Kako obilježavamo Dan mentalnog zdravlja, imam potrebu se bar ovako oglasiti kao zamjenu za planiranu edukaciju o mentalnom stanju u kovid pandemiji, koju smo zbog poznatih razloga u ustanovi morali odgoditi.
Kada kolokvijalno govorimo o zdravlju, najčešće mislimo na fizičko zdravlje i funkcionalnost svih organskih sistema. Međutim čovjek je složeno biće, ne čine ga samo tijelo već i duša koja je nevidljiva ali prožima čitavo tijelo i čini ga jedinstvenim neponovljivim bićem.
Pandemija korona virusa je uzdrmala zdravstvo, ekonomiju i cjelokupni državni sistem, ali i našu rutinu i način života. Mjere samoizolacije, socijalne distance, ograničenja kretanja, škola kod kuće, rad od kuće i gubitak radnog mjesta samo su neke promjene u životnoj rutini koje zahtijevaju prilagodbu svih stanovnika na novonastalu situaciju. Posebno teško životno iskustvo je obolijevanje, kako lično tako i bitnih osoba iz svog života. Strah od ishoda bolesti, a svakako najteže gubitak nekoga bliskog. Ljudski organizam koji voli komfort zonu, sigurnost u svakodnevnici, često na nesvakidašnju situaciju reaguje anksioznošću. Anksioznost je raspoloženje koje karakterišu naglašeni negativni afekat i tjelesni simptomi napetosti, pri čemu osoba sa strahom iščekuje buduću opasnost. Anksioznost se manifestuje pojačanom brigom, te razmišljanjem i usmjerenom pažnjom na moguću prijetnju, i samim tim otežanom koncentracijom.Kampanje podizanja svijesti da se shvati ozbiljnost korona situacije, doprinijela je svakodnevnu preplavljenost lošim vijestima, koje mozak stavljaju u režim prijetnje.
Da li je onda normalno to što smo napeti ?
Treba istaći, ili dati do znanja da je potpuno normalno u ovoj situaciji osjećati napetost. Ne ulazeći previše u biologiju i evoluciju, ali to ima veze sa načinom na koji je naš režim funkcionisanja mozga “isprogramiran”. Veća pažnja se pridaje negativnim vijestima i prijetnjama, nego onim dobrim i potencijalnim nagradama. Za ovo itekako postoje evolucijski razlozi. (Zamislite našeg pretka, lovca-sakupljača, koji ugleda drvo bogato voćem, ali i leglo zmija koje se ispod njega nalazi. Onaj koji je veći značaj pridao signalu potencijalnog zadovoljenja (hrane), nego signalu potencijalne prijetnje (zmija), nije poživio dugo). Tu evoluitivnu zaostavštinu imamo i danas. Istraživanja su pokazala da negativne vijesti bude veće psihofiziološko uzbuđenje nego one dobre. Važno je da se ozbiljno shvati situacija, ali i da u praćenju izloženosti negativnim vijestima i čuvamo svoje mentalno zdravlje. Našim raspoloženjem rukovode nesvjesni mehanizmi koji detektuju i obrađuju signale iz sredine.
Ipak se kognitivnom obradom informacija do neke mjere može kondicionirati naš emotivni otklon. Zato budimo realni, prije nego što počnemo da paničimo sa mislima o kraju svijeta i prijetnji po sebe, osvijestimo koje izvore informacija koristimo, kao i mehanizme kojim donosimo zaključke. Razmišljajmo o pozitvnim stvarima i ne dozvolimo negativnim vijestima da preuzmu naš život.
Pridržavajmo se propisanih mjera fizičke distance, održavanja higijene, kako fizičke tako i socijalne i mentalne, nema razloga za panikom. Svijet neće stati poslije virusa korone.
Emocionalni naboji nagomilani u nama ne donose ništa dobro, kao i brige za neko tamo sutra. Što god da sadašnji trenutak sadrži, prihvatimo ga kao da smo ga sami odabrali. Stvara se nova globalizacijska paradigma,da bi se izbjegla kognitivna i emotivna opasnost, a to je Novo normalno. To je ovo stanje koje pandemija donosi a da bi ga preživjeli moramo se miriti sa njim i prihvatati kao novu realnost. Virusi se ne može pobijediti, oni su prvi došli na planetu i zadnji će otići. Moramo se navići na život sa njima i sa bezbroj drugih bioloških bića i oblika.
Zato nastojmo naći najoptimalnije funkcionisanje na „nekoj vlastitoj frekvenciji života i rada“. U kom pravcu će se odvijati buduće dešavanje i promjene, zavisit će naše, konstruktivne habituacije na situaciju, a to je uspostavljanje balansa ili disbalansa u mentalnom zdravlju.
