Potrebno za prijem na Detoks


Dokumenti

– lična karta
– ovjerena zdravstvena knjižica
– za pacijente iz drugog kantona ovjerena uputnica za stacionarno liječenje

Odjeća

– pet do šest pari donjeg veša
– pet do šest pari čarapa
– pet do šest majica kratkih rukava
– jedna do dvije majice dugih rukava
– jedna ili dvije trenerke
– dukserica ili kratka jakna
– pidžama
– PVC papuče (nije obavezno)
– patike za šetnju

 

Sredstva za ličnu higjenu:

– sapun
– šampon
– četkica za zube i pasta za zube
– dezedorans u stiku
– 1 paket toaletnog papira
– pribor za brijanje (jednokratni brijači)
– higijenski ulošci za žene
(sva sredstva za ličnu higjenu moraju biti nova, zapakovana u orginalnu ambalažu)

Ostalo:
– PVC čaša (čaša ili šolja od tvrde plastike, nikako staklena ili keramička)
– 1 kg mljevene kafe
– 1 kg šećera u kocki ili sitnog šećera
– 1 pakovanje čaja u filter vrećicama
– 1 „šteka“ cigareta
– na prijem doći u pratnji saradnika u liječenju
– doći ošišan, obrijan i okupan
– odjeća i ostale lične stvari koje se nalaze kod pacijenta u trenutku prijema vraćaju se po suradniku u liječenju

Prilog o proširenju Detoks odjeljenja


Detoks odjeljenje hospitalni je dio cjelovitog programa liječenja bolesti ovisnosti.Počeli smo u krajnje neuslovnom prostoru i sa šest kreveta za pacijente što se vrlo brzo pokazalo kao nedovoljno,istakao je Jasmin Softić,direktor Zavoda za bolesti ovisnosti ZDK. Kancelarija UNDP-a u BiH izrazila je razumijevanje za naše potrebe i odobrila sredstva neophodna za adaptaciju i proširenje Detoksa.Sada imamo deset kreveta i nove pomoćne prostorije što je osnovna jedinica detoksa po najnovijim evropskim standardima,naglašava Softić.

Proširenje Detoks odjeljenja


Prigodnom ceremonijom,danas je ozvaničeno okonačnje poslova na adaptaciji i proširenju Detoks odjeljenja Zavoda za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona.Odjeljenje,koje se nalazi u krugu Kantonalne bolnice Zenica,jedan je od važnijih segmenata u procesu liječenja ovisnika o narkoticima i alkoholu.

Detoks odjeljenje hospitalni je dio cjelovitog programa liječenja bolesti ovisnosti.Počeli smo u krajnje neuslovnom prostoru i sa šest kreveta za pacijente što se vrlo brzo pokazalo kao nedovoljno,istakao je Jasmin Softić,direktor Zavoda za bolesti ovisnosti ZDK.Kancelarija UNDP-a u BiH izrazila je razumijevanje za naše potrebe i odobrila sredstva neophodna za adaptaciju i proširenje Detoksa.Sada imamo deset kreveta i nove pomoćne prostorije što je osnovna jedinica detoksa po najnovijim evropskim standardima,naglašava Softić.

Od osnivanja detoks odjeljenja,u kojem je dolazak,boravak i odlazak pacijenata potpuno dobrovoljan,bilježimo konstantan porast interesa osoba koje žele pobijediti svoju ovisnost,ističe neuropsihijatar Samir Kasper,načelnik Medicinske službe Zavoda za bolesti ovisnosti.Do prvog maja,kroz ovaj prostor prošlo je njih 518.Proširenje i uređenje Detoks odjeljenja,po njegovom mišljenju,daće poticaj ovom trendu.

Presjecanju crvene vrpce obnovljenog Detoks odjeljenja prisustvovali su i zvaničnici kantonalne Vlade,premijer i ministar zdravstva.Premijer,Miralem Galijašević kaže kako je Zavod za bolesti ovisnosti ispunio cilj zbog kojeg je osnovan.

U radove adaptacije i proširenja Detoks odjeljenja,UNDP je uložio oko 60 hiljada KM a Zavod za bolesti ovisnosti ZDK 20 hiljada maraka vlastitih sredstava.  (D.T.)

Predstavnici terapijiskih zajednica na detoxu


JZU „Zavod za bolesti ovisnosti Ze-Do kantona“ u okviru rada Odjeljenja rehabilitacije i resocijalizacije ostvario je veoma uspješnu saradnju sa svim Terapijskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Na inicijativu Zavoda Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Ze-Do kantona potpisalo je  ugovore o finansiranju smještaja u terapijskim zajednicama za pacijenat koji su na tretmanu u Zavodu sa područja Ze-Do kantona.

Trenutno su potpisani ugovori sa terapijskom zajednicomCROPS Smoluća kod Tuzle,  terapijskom zajednicom PROI u mjestu Veliki Trnovci kod Kaknja, terapijskom zajednicom „Kruh Svetog Ante“ u Plehanu kod Dervente i terapijskom zajednicom  „Marijanovac“ u Aleksandrovcu pored Banjaluke.

U dogovoru sa navedenim terapijskim zajednicama, njihovi predstavnici dolaze jedanput mjesečno na Detoks odjeljenje kada upoznaju pacijente sa načinom rada, uslovima i svim drugim bitnim elementima koji su vezani za tretman koji se provodi u terapijskim zajednicama.

Uloga našeg Zavoda u institucionaliziranom odgovoru na nasilje u porodici


Nasilje u porodici je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju jednom članu porodice od strane drugog člana porodice. Mnogi naši pacijenti su kroz djetinjstvo sami bili žrtve fizičke ili psihološke torture od strane člana svoje porodice, najčešće oca. U pozadini tog ponašanja u to doba je veoma često bila očeva ovisnost o alkoholu. U našem svakodnevnom radu sa pacijentima ovisnicima svjedočimo postojanju brojnih psiholoških trauma iz perioda djetinjstva, a za mnoge ovisnike o heroinu smatramo da su u ovisnost „pobjegli“ pokušavajući se skloniti od surove stvarnosti njihovih porodičnih odnosa.

Zbog svega ovoga, i kao ljudi i kao profesionalci, smo veoma zainteresovani za programe preveniranja nasilja u porodici i za odgovarajuće uređenje institualiziranog odgovora na ovo pitanje. Tako smo u martu 2010. godine rado prihvatili poziv UG Medica iz Zenice za trodnevni seminar kojim bi se u konačnici pojednostavile procedure pomoći žrtvama nasilja u porodici i procesuiranja počinilaca. Seminar je realiziralo UG Medica iz Zenice u sklopu projekta „Jačanje lokalne demokratije“ kojeg finansira Europska unija, a implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH. Učesnici seminara su bili predstavnici različitih vladinih i nevladinih institucija, ustanova i organizacija sa područja Općine Zenice i Federacije. Zaključeno je da se, iako Zakon o nasilju u porodici postoji od 2006.god., moraju jasnije definirati stavke Zakona te urediti međusobna saradnja institucija uključenih u rješavanje ovog problema. Tako su postojale mnogobrojne nejasnoće po pitanju ko je sve dužan prijaviti nasilje u porodici i kome, kako urediti zadržavanje nasilnika u prostorima policije i istovremenog sklanjanja žrtve nasilja u Sigurne kuće, šta sve podrazumijevaju zaštitne mjere izrečene od strane nadležnih sudova, šta sa mjerom obaveznog liječenja od ovisnosti koja je zakonom predviđena itd.

Nakon ovog veoma uspješnog seminara formirana je Radna grupa od učesnika, a mi članovi ove Radne grupe smo zatim pristupili izradi Protokola o međusobnoj saradnji u radu na prevenciji i zaštiti žrtava nasilja u porodici. U julu 2010. godine u organizaciji UG Medica u Općini Zenica je održano svečano potpisivanje Protokola. Protokol su potpisali predstavnci Ze-Do kantona: Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice i Ministarstva unutrašnjih poslova, kao i načelnik Općine Zenica, a uz Medicu i naš Zavod, svoj potpis su stavili i predstavnici sljedećih institucija, ustanova i organizacija: Centra za socijalni rad Zenica, Općinskog suda Zenica, Dom zdravlja Zenica, Pedagoški zavod, Dom i porodica, Društvo socijalnih radnika Ze-Do kantona.

Protokol je uredio i značajno pojednostavio procedure saradnje institucija kojima se što je moguće više nastojala zaštiti žrtva nasilja u porodici te da se onemogući njena daljnja viktimizacija, a uporedo s tim jeregulisana procedura za dalji rad sa počiniocima nasilja u porodici da bi se spriječila mogućnost da se ovo djelo ponavlja.

U okviru finalne faze implementacije projekta „Institucionaliziran odgovor na spolno/rodno zasnovano nasilje u porodici i zajednici Općine Zenica“, Medica je u avgustu 2010.god. promovirala Protokol, a na kraju promocije uručeni su certifikati za članove Radne grupe. Certifikate su u ime Medice Zenice i ostalih partnera na ovom projektu uručili gospodin Zijad Softić i Nurka Babović, direktorica Centra za socijalni rad Zenica.

Ono što je najbitnije za naš Zavod je svakako pitanje provođenja zaštitinih mjera obaveznog liječenje ovisnika. Ovisnost kao bolest sama po sebi ima jednu neobičnu značajku koja je čini različitom od svih drugih bolesti. Ovisnici, bez obzira o kojoj ovisnosti se radilo, dal je to alkohol, narkotici, kockanje itd. nemaju istinski motiv za liječenje sve dok porodica, prijatelji, socijalno okruženje ili sud ne izvrše pritisak na ovisnika da liječenje započne. U momentu kada smo ovisnika motivirali da se javi na liječenje mi smo već uradili pola posla.

Upravo zbog ove činjenice izricanje zaštitnih mjera obaveznog liječenja od ovisnosti za naš Zavod znači dobar vjetar u jedra da dođemo do onih ovisnika koji nam se inače dobrovoljno ne bi javili, a potrebna im je stručna pomoć. U konačnici, ovisnici koji su počinioci nasilja u porodici tek uz dobijenu kvalitetnu stručnu pomoć imaju šansu da se izliječe, a samim tim i prestanu sa nasiljem čime društvo u cjelini dobija korist.

Ovo pitanje smo aktualizirali na jednom od redovnih sastanaka Radne grupe u UG Medica te došli na ideju da se predstavnici našeg Zavoda kratko edukativno obrate sudijama Općinskog suda na njihovom redovnom stručnom okupljanju.

Cilj je bio da se sudije upoznaju sa radom našeg Zavoda, senzibiliziraju za ovu problematiku te prepoznaju interes društva po pitanju izricanja mjera obaveznog liječenja od ovisnosti. Ova ideja je veoma brzo i uspješno realizovana uz veliku pomoć potparola općinskog suda Alise Radončić.

Dosadašnji statistički podaci nam kažu da je ova saradnja dovela do velikog povećanja broja novoizrečenih mjera obaveznog liječenja kada su u pitanju počinioci nasilja u porodici te da taj broj stalno raste. U narednom periodu će biti potrebno sagledati i dugoročne benefite izricanja mjera obaveznog liječenja kroz praćenje stanja ovisnika upućenih na liječenje.

Koliki je značaj ove naše saradnje sa Općinskim sudom može ilustrirati podatak kojeg smo dobili od predstavnika Gender Centra F BiH da smo jedino mi u F BiH uspjeli podići broj sudskih mjera obaveznog liječenja od ovisnosti počinioca nasilja u porodici te da nas ističu kao primjer dobre prakse. Vlada Federacije je preko Gender Centra F BiH u svojoj Strategiji za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici (2013 – 2017) F BiH, u kojoj između ostalog stoji i dio o postupanju po Pravilniku o načinu i mjestu provedbe zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti, naveli da informacije koje su zaprimili od centara za mentalno zdravlje u zajednici ukazuju kako je samo par zdravstvenih ustanova provodilo ove mjere, i to u neznatnom broju. Dvije zdravstvene ustanove navode da provođenja ove mjere u praksi nije bilo iz razloga nedovoljne saradnje nadležnih organa i ustanova, a u par slučajeva kad se počinitelj javio na liječenje od ovisnosti, izostala je saradnja sa centrom za socijalni rad i nadležnim sudom. Nasuprot ovome iznesenom je naš primjer dobre uvezanosti i koordinacije, a posebno po pitanju saradnje sa Općinskim sudom u Zenici.

Naravno, iako je došlo do velikog pomaka u ovoj oblasti, svi smo svjesni da može biti još bolje te se kontinuirano radi na praćenju stanja i poboljšanju rada. U okviru redovnih sastanaka Radne grupe stalno pratimo napredak ali takođe razgovaramo i o uočenim nedostacima u radu, dajemo prijedloge i tragamo za savjetima.

Antiparkinsonici „Comeback“ jedne stare ovisnosti


Već po nazivu se može zaključiti da su antiparkinsonici lijekovi koji se koriste u tretmanu Parkinsonove bolesti. Parkinsonova bolest je progresivno oboljenje koje se karakteriše poremećajima pokretljivosti. Glavni simptomi su: tremor u mirovanju, koji se najčešće prvo javlja na rukama, rigiditet mišića i usporenost voljnih pokreta, a često je i praćeno razvojem demencije. Najčešće je idiopatskog (nepoznatog) podrijetla, ali može biti i posledica moždanog udara, virusnih infekcija ili može biti izazvana lijekovima koji smanjuju količinu dopamina u CNS-u (centralni nervni sistem). Poremećena je ravnoteža koncentracije dopamina i acetilholina pri čemu nedostaje dopamin, a acetilholina ima u višku.

S obzirom da je koncentracija acetilholina povišena, a dopamina smanjena, u liječenju Parkinsonove bolesti se koriste: lijekovi za povećanje koncentracije dopamina: L-dopa, dopaminergički agonisti ili lijekovi koji oslobađaju dopamin, smanjenjem koncentracije acetilholina: antagonisti acetilholina.

Antiparkinsonici iz grupe anitholinergika imaju veliki potencijal zlouporabe te su se u periodu prije ratnih dešavanja u SFRJ mnogo koristili na narkosceni. Najpoznatiji među njima je bio Biperiden koji se na tržištu nalazio pod raznim nazivima(Akineton,Mendilex i sl.). Biperiden se ne koristi samo za liječenje Parkinsonove bolesti nego i za suzbijanje simptoma Parkinsonove bolesti koji se javljaju kod terapije antipsihoticima. Takođe, injekcija biperidena predstavlja antidot kod trovanja nervnim bojnim otrovima organofosfornog tipa.

U posljednje vrijeme na području koje pokriva JZU Zavod za bolesti ovisnosti Ze-Do Kantona ali i na drugim područjima primjetan je porast zlouporabe ovih lijekova. Radi se o iznimno opasnoj ovisnosti budući da navedeni lijekovi povišavaju razinu dopamina u mozgu što se očituje kroz euforično raspoloženje,nekritičnost,precjenjivanje vlastitih realnih sposobnosti ali i razvoja halucinacija i derealizacija u tijeku kojih se mogu počiniti i teža kaznena djela ali i teška samopovređivanja pa i ubojstva i samoubojstva.U slučaju da se navdenena sredstva koriste sa drugim psihotropnim lijekovima(sedativi,antidepresivi) ili supstituciona terapija (metadon, buprenorfin) zbog depresije respiratornog centra mogući su i letalni ishodi zbog depresije respiratornog centra.

Kronična tj.dugotrajna uporaba ovih lijekova dovodi do poremećaja u funkcioniranju neuronskih krugova i općenito u metabolizmu CNS-a što se može manifestirati razvojem psihotičnih poremećaja sa karakteristikama SCH ili razvojem organskih psihosindroma.

Tretman ovih ovisnosti je iznimno težak pošto ne postoji specifičan antidot(protuotrov)ali ni specifična terapija.Ordiniraju se lijekovi kojima se stavljaju pod kontrolu simptomi nastalog poremećaja prvestveno psihijatrijske ali i neurologijske i somatske naravi uz primjenu različitih modaliteta psiho i socioterapije.

Objektivno radi se o izuzetno opasnoj ovisnosti koja već nakon nekoliko konzumacija može trajno oštetiti somatsko i duševno zdravlje.Najbolji lijek i za ovu ovisnost kao i za većinu drugih je nikada ne probati akineton.mendilex i sl. Poglavito ako se nalazimo u nekom od modaliteta supstitucionog tretmana.

JZU „Zavod za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona“

Built with HTML5 and CSS3 • Copyright © 2019 • ZEDO-ovisnost. Design by inhost.ba.

Design by INPUT