O nama


Osoblje odjeljenja za ambulantni tretman:

Osoblje ambulante:

Mr. sc. med. dr. Hassan Awad, spec. neuropsihijatar

Dr. med Suad Bašić

Dr. sc. Mirnes Telalović, dipl. scr,

Dipl. psih. certificirani Evropski psihoterapeut tranakcione analize Adila Softić

Socijelni radnik Eduard Ubiparip

Glavna sestra službe Sanela Hamzić

Glavni tehničar ambulante Nermin Bajrić

Medicinski tehničar Emir Hasanica

Medicinska sestra Amela Begović

Medicinski tehničar Ermin Spahić

Medicinski tehničar Amir Sarajlić

Ambulanta u brojkama maj 2015. godine


Ukupan broj registrovanih u Zavodu: 1003
Do 08.06.2015. bilo je na kontroli 409 ovisnika (nisu ubrojane osobe koje se samo testiraju, saradnici u liječenju i druge psihijatrijske dijagnoze), od toga je 331 heroinski ovisnik. Na kontroli je bilo 48 ovisnika o alkoholu. Broj heroinskih ovisnika na supstitucionoj terapiji je 284; na metadonu 223 na Suboxonu 61 (21,5%).
Na terenu van Zenice (ambulante domova zdravlja i zatvori) liječi se met

adonom ili Suboxonom 98 pacijenata (34,5%).
U kazneno-popravnim ustanovama je 19 pacijenata na supstitucionoj terapiji(17 u Zenici i 2 u Busovači).
U zadnjih nepunih osam godina više od 641 pacijenata liječeno je metadonom i 132 Suboxonom.

Koncept rada Ambulante


Zavoda za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona

  • Nema liste čekanja.
  • Pacijent dolazi na pregled sa identifikacionim dokumentom (lična karta, pasoš). Nije neophodna ni zdravstvena knjižica u prvom susretu – u saradnji sa socijalnim radnicima reguliše se u početku liječenja.
  • Liječenje je dobrovoljno. Obavezno liječenje izvršava se samo po nalogu suda (najčešće alkoholizam).
  • Liječenje je besplatno i u okviru zdravstvenog sistema.
  • Liječenje je pristupačno ugroženoj populaciji.
  • Metadon je osnovni supstitucioni lijek. Suboxon (buprenorfin + nalokson) uveden je avgusta 2010. a besplatan je od februara 2011. god.
  • Metadon se uzima pod nadzorom medicinskog osoblja (supervizirano). Suboxon se u prvoj fazi daje supervizirano a nakon toga pod kontrolom saradnika u liječenju ili bez te kontrole.
  • Nema isključivanja pacijenata osim u slučaju nastale kontraindikacije za tretman.
  • Testiranje urina na psihoaktivne supstance sastavni je dio liječenja i obično se radi dvaput mjesečno. Pacijent može odložiti test za jedan dan.
  • Pacijent potpisuje informisani pristanak na liječenje, ranije tzv. „metadonski ugovor“.
  • Metadon daju ovlašteni ljekari Zavoda. Ljekari opšte prakse propisuju Suboxon prema izvještaju ljekara Zavoda. Naltrekson se ne koristi rutinski za prevenciju relapsa ali je moguće uputiti pacijenta na ugradnju implanta (koji nije besplatan). Nalokson se rutinski koristi u hitnim slučajevima.
  • Terenski rad: Dostupnost pacijentima je omogućena sa pregledima i podjelom metadona na 9 punktova (Ambulanta Zavoda i Detoks u Zenici, i još sedam gradova Kantona: Breza, Doboj Jug, Kakanj, Maglaj, Tešanj, Vareš, Visoko.
  • Stabilni pacijenti dobijaju lijek za ponijeti („take home“ doze).
  • Sastavni dio rada su tzv. “prateći programi”: individualna i grupna psihoterapija, rad na prevenciji ovisnosti i rehabilitaciji ovisnika.
  • Prevencija široko zahvata edukaciju edukatora (škole, nastavnici, policija, vjeroučitelji), senzibilizaciju i edukaciju javnosti, štampanje brošura, letaka, plakata, knjiga, DVDa.
  • U sklopu Zavoda postoji bolnički dio sa šest kreveta za detoksifikaciju – Detoks.
  • Saradnja sa terapijskim zajednicama: Uz preporuku Zavoda pacijent može dobiti finansijsku potporu na nivou Kantona za smještaj u komunu.
  • Baza podataka Zavoda uključuje redovno vođenje medicinske evidencije u papirnom i elektronskom obliku (anamneza, socijalna anamneza, psihološko testiranje, fotografisanje, antropomoetrijski podaci, jedinstveni obrazac prijave pacijenta -Pompidu, protokoli posjeta, uzimanja lijeka, testiranja itd.)
  • Supstituciona terapija metadonom i Suboxonom provodi se i u Kazneno popravnom zavodu Zenica, najvećem zatvoru u Bosni i Hercegovini, i u Kazneno popravnom zavodu Busovača, koji je poluotovorenog tipa. Tretman imaju prije svega pacijenti koji su na supstituciji prije izdržavanja kazne zatvorom ali je moguće i novo uključenje. Detoksifikacija se radi samo po izraženoj želji pacijenta a najčešće je održavanje.
  • Sve usluge mogu se tržišno pružiti i osobama koje nisu stalno nastanjene u Zeničko-dobojskom kantonu.
  • Razumjevanje psihoterapije


    U današnjem neobičnom vremenu, zaista nije zahvalna tema u kojoj govorimo o značaju psihoterapije a kamoli spominjati uspjeh u psihoterapiji kada mnogima nije jasno ni šta je to, ni ko to radi , kako teče proces ili kome je namijenjena. Uprkos tome, zadak svakog psihoterapeuta jeste da i dalje širi svoja saznanja i na taj način doprinosi prihvatanju psihoterapije među širim masama, da ukazuje kako je ona dostupna već duže vrijeme ne samo u svijetu, nego i u državi, gradu pa i u Zavodu za bolesti ovisnosti.

     

    Pojam psihoterapije, najkraće rečeno, govori o procesu u kojem terapeut koristi skup tehnika, metoda i pa i svoju intuiciju kao oruđe za promjene koje pojedinac-individua-klijent želi da postigne.

    Psihologijski rječnik (Zagreb,1992.) navodi sljedeću definiciju: psihoterapija je ˝zajednički naziv za niz tehnika i procedura koje verbalnom interakcijom između terapeuta i pacijenata nastoje ukloniti poremećaje u doživljavanju i ponašanju, mijenjati neke osobine ličnosti koje interferiraju sa zadovoljavajućom prilagodbom na okolinu, ili poticati pozitivni razvoj ličnosti˝.

    Svi mi imamo svoj stav i mišljenje o psihoterapiji – i klijenti, njihovi roditelji, supružnici, familija i naravno terapeut. Međutim, najvažnije je da se svi složimo oko toga da treba da postoji psihoterapijski cilj a to je željena i potrebna promjena.

    Svaki psihoterapijski pravac nudi svoje metode, koje vode do identifikacije problema i načina rješavanja istog. Dakle , bit i jeste u tome. Na žalost, neki pravci se duže vremena bave detaljima da bi došli do suštinskog problema što može klijenta zbuniti i da tada odustane. Ipak, bez obzira na dužinu i vrstu terapije, klijent je važan kao centar dešavanja.

    Poznati psihijatar i psihoterapeut transakcione analize Eric Berne imao je običaj da kaže: „Nađi trn i izvadi ga“. To nam puno govori. U vezi s tim, u transakcionoj analizi se došlo do zaključka da između terapeuta i klijenta treba da postoji jasan terapijski ugovor tako da je put do izlječenja ili poboljšanja postao jasniji i konkretniji za sve u terapijskom procesu.

    To bi značilo slijedeće: klijent kaže šta smatra da je njegov problem, šta želi da promijeni, koje su njegove potrebe i do koje granice želi promjenu. Odmah se procijeni koliko sati susreta je potrebno i koji su termini dolazaka. Od izuzetnog je značaja poštivanje svakog ovog dogovora od obje strane. U protivnom, proces neće ići planiranom putanjom uspjeha.

    O eventualnoj potrebi za nastavkom seansi na temu drugog problema, naknadno se dogovaramo sa novim terapijskim ugovorom.

    Ovo sve znači da transakciona analiza kao i svaki drugi humanistički pravac postavlja klijenta u položaj „vrhovnog arbitra“ dakle, onog koji odlučuje „koje pobjede i koliko pobjeda želi“. U tom slučaju se apsolutno poštuje klijentova autonomija. Dakle, nema forsiranja, nametanja, ucjena niti razvlačenja seansi pa i nametanja psihoterapije ukoliko klijent to ne želi. Nekada, ovakav pristup, nije jasan klijentu ili njegovoj porodici jer smatraju da mi – psihoterapeuti trebamo insistirati i insistirati na seansama. Međutim, ovdje dolazimo do trenutka da svi nosimo svoj dio odgovornosti.

    Eric Berne (1910. – 1971.)

    Da li postoji alternativa psihoterapiji?

    Tok i uspjeh psihoterapijskog procesa zavisi od energije i ulaganje sebe, posvećenosti i spontanosti kako terapeuta tako i klijenta. Izuzetno je važan taj odnos terapeut – klijent jer oni ulaze u odgovoran posao i odgovornost leži na obje strane.

    Na samom početku psihoterapije mogu postojati izvjesne teškoće u komunikaciji i redovnim dolascima ili slično. Kada se prevaziđu, klijent počinje govoriti o sebi i svojim problemima spontano, sa lakoćom, bez „izvlačenja riječi“ iz njega, bez žurbe.

    Tada se može neko zapitati: „ Pa zar nije dovoljan prijatelj da mu se izjadam? Zašto psihoterapeut?“ Zatim: „ da li sami sebe možemo analizirati, pomoći?“

    Istina je da se lakše pojedini odlučuju za ove solucije. Nije ni to pogrešan izbor ali uz oprez, u samo nekim banalnijim situacijam. Bolje je podijeliti sa nekim nego akumulirati u sebi probleme koje nas tište. Međutim, ovo nekoga može odvesti i u određenu zamku jer smo mi sami prema sebi pa i naši prijatelji najčešće subjektivni te je tada teško donijeti ispravnu odluku. Zagrebemo po površini, nedorečene rečenice ostaju, skrivene stvari se ne izgovaraju i sve nas vrlo lako može odvući u još veći ponor. Nerijetko sam slušala u praksi od klijenata da imaju osjećaj da su dosadili prijatelju/prijateljici sa svojom pričom o problemima, pa se desi da budu izolovani od društva, misleći da dosađuju drugima te se i sklanjaju u samoću.

    Postoji i još jedna vrsta pomoći kojoj neki klijenti pribjegavaju. Nerijetko danas ljudi traže pomoć od vjerskih lica. Kada je čovjek vijernik ili je u očaju, luta i traži izlaz – sve će probati. I u tom slučaju mogu reći klijentu da je to OK ako će ga to usrećiti i ako smatra da će se bolje osjećati, poštujem njegovu odluku. Postoje i oni koji se obraćaju kvaziterapeutima koji su pročitali neku knjigu psihologije te pomažu ljudima ili pak se javljaju nanama koje kako se kaže u narodu „ bacaju grah“ te ih laici smatraju i nekim terapeutima. Upravo ovih dana na jednoj društvenoj mreži kruži isječak iz novina na kojem piše i slovom i slikom kako neka nana liječi jezikom….neko će vjerovati i u to i tražiti takvu pomoć…Pa ipak, ne možemo dotaći svaku osobu i prosvijetliti je šta im zapravo treba i educirati ih o psihoterapiji i njenom značaju.

    Mogu dodati ovome još da nije problem ako neko ne zna ,nego ako ne želi da nauči.

    U skladu sa svim ovim gore spomenutim, neophodno je stalno napominjati – živimo u 21.vijeku i važno je prihvatiti slijedeće da u svakodnevnom životu nema odgovarajuće zamjene za psihoterapijske situacije, prostor i proces.

    Šta čini psihoterapeuta uspješnim?

    Pojedinci smatraju da i psihoterapeutu dosadi raditi psihoterapiju jer kako stalno slušati tuđe probleme, svaki dan samo drugi problem. Međutim, profesionalci psihoterapeuti su odabrali svoj poziv i žele da pomognu drugima ali vrlo dobro znaju kako sačuvati i svoje mentalno zdravlje te naći načine za ličnu relaksaciju.

    Da bi psihoterapeut bio uspješan treba da raspolaže velikim znanjem, praktičnim, teorijskim, tehničkim, životnim. Važno je da koristi i svoja čula i intuiciju te da zapravo „susretne“ klijenta na mjestu gdje se on nalazi. U psihoterapiji pored verbalizacije, važna je i neverbalna komunikacija, govor tijela klijenta te na osnovu svega analiziramo njegove misli, osjećanja, želje, potrebe, fantazije i stil komuniciranja. Sve ovo govori da je obaveza svakog terapeuta kontinuirana edukacija, usavršavanje i da bude u stalnoj superviziji te da posjeduje certifikat od institucije koja mu daje dozvolu da radi kao psihoterapeut.

    Uspješan psihoterapeut prepoznaje odgovarajuće tehnike i taktike rada koje na jedan elegantan način i spontano dovode klijenta do izlaza iz krize, bez srljanja ili forsiranja uz poštivanje trenutnih klijentovih potreba. Svakako da postoje trenuci kada dodje do izvjesnog zastoja u planiranom toku terapije, kada naizgled ide nizbrdo ali to su samo određeni momenti progresa koji su prolazni. Sve dok je klijent zainteresovan za rad nas sebi, uspjeh je moguć.

    Međutim, trebamo biti svi svjesni činjenice da psihoterapija nije svemoguća, da psihoterapeuti nisu čarobnjaci niti imaju čarobne štapiće kojim sve pretvara za tren, kao u bajkama, u zlato i kadifu. Psihoterapija se stavlja na naučnu stranu rada na mentalnom zdravlju, koje se stalno istražuje i koja zahtijeva vrijeme i trud i terapeuta i klijenta.

    Faktori koji utiču na uspjeh psihoterapije?

    Kongres u Barceloni, maj 2012. godine


    U Barceloni je od 24. do 27.5.2012. god. održan X kongres Evropske asocijacije za terapiju opijatske ovisnosti. Prisustvovalo je oko 300 učesnika iz skoro svih zemalja Evrope, a bile su predstavljene i SAD i Rusija. Putovao sam sa kolegama iz Sarajeva i Tuzle a troškovi za sve snosio je sponzor. Na kongresu su prikazana najnovija iskustva i naučna saznanja profesionalaca koji se bave ovisnošću.

    Stiče se utisak da se tretman opijatske ovisnosti u Evropi harmonizira i da, pored ogromnih razlika između prakse u različitim zemljama, ide, manji ili više, u jednom pravcu. Ipak, i dalje ne postoji jedan model koji bi se univerzalno primjenjivao.

    Neka iskustva kolega potpuno su nam nova i teško ćemo u neko skorije vrijeme primjenjivati tako nešto. Prof. Uchtenhagen iz Švicarske prikazao je tretman ovisnika heroinom. Interesantno je da je poslije tri godine terapije heroinom dvije trećine pacijenata vraća se na konvencionalnu terapiju. Trenutno se heroin, osim u Švicarskoj, terapijski koristi u Njemačkoj, Belgiji, Holandiji i Velikoj Britaniji.

    S druge strane, u adiktologiji je važno ponoviti nekad i istine koje su očigledne jer su se zbog raznih strahova od narkotika postavljale i danas postavljaju razne prepreke u liječenju. Tako kolega iz Norveške naglašava rano uvođenje u tretman i da je vrijeme od dijagnoze do terapije – što duže to rizičnije! Treba vremena da sazrije ovakva misao. Naučno je dokazan veliki rizik od odlaganja terapije ali i pritiska na pacijenta da se detoksikuje i živi bez terapije.

    Naglašavam da smo u našoj ustanovi još 2006. godine počeli primjenjivati praksu da se pacijent hitno, odmah po dijagnostici, najčešće je to i prvog dana, uvede u tretman metadonom! Čemu čekati komplikacije i propadanje pacijenta! Tada je to bilo značajno odstupanje od uobičajenog, vrijeme je pokazalo da je ovo ispravan stav.

    Na kongresu nije bilo riječi o komunama. Ova činjenica govori da komune gube na nekadašnjoj važnosti ali i da farmakoterapija (i farmaceutska industrija!) preuzima primat u liječenju.

    Prikazane su i razlike između pretjerano kontrolisanog supstitucionog programa u Njemačkoj i ekstremno liberalnog u Valoniji (Belgija sa svojim „entitetima“ i „distriktom“). Tako u Valoniji pacijenti dobijaju recepte za metadon na 15 i 30 dana od ljekara opšte prakse bez kontrole.

    I tako, znanja nikad dosta. Ali i lijepih slika Barcelone, najvećeg grada na Sredozemnom moru, sa oko četiri miliona stanovnika u širem području! Grad je poznat po neobičnoj arhitekturi, posebno djelima Antonija Gaudija. Čuveni slikar Salvador Dali rođen je u obližnjem Figuerasu. A danas najpoznatiji fudbaler Messi igra za Fudbalski klub „Barcelona“.

    U pauzama od predavanja nešto od ljepota Barcelone smo vidjeli. Na slici je Španski trg.

    Ambulanta u brojkama juni 2014. godine


    Ukupan broj registrovanih u Zavodu: 895.
    Do 04.07.2014. bilo je na kontroli 392 ovisnika (nisu ubrojane osobe koje se samo testiraju, saradnici u liječenju i druge psihijatrijske dijagnoze), od toga je 312 heroinskih ovisnika. Na kontroli je bilo 50 ovisnika o alkoholu. Broj heroinskih ovisnika na supstitucionoj terapiji je 247; na metadonu 190 na Suboxonu 57(23,08%).
    Na terenu van Zenice (ambulante domova zdravljai zatvori) liječi se metadonom ili Suboxonom 87 pacijenata (35,22%).
    U kazneno-popravnim ustanovama je 19 pacijenata na supstitucionoj terapiji(17 u Zenici i dva u Busovači).
    U zadnjih nepunih osam godina više od 615 pacijenata liječeno je metadonom i 116 Suboxonom.
    Najstariji pacijent na supstitucionoj terapiji sada ima 55 godina, najmlađi 21 godinu.
    Prosjek godina heroinskih ovisnika na supstitucionoj terapiji: 35.
    Prosjek godina ovisnika o alkoholu: 47.
    Prema mjestima terapiju za heroinsku ovisnost dobija:
    Zenica: 160, Visoko: 20, Tešanj: 14, Breza: 11, Kakanj: 11, Doboj Jug: 9, Maglaj: 3. Vareš i Zavidovići trenutno nemaju pacijente na terapiji.
    Pacijenti iz drugih kantona pregledaju se u Zenici, Visokom i Doboj Jugu.
    Hepatitis C ima 57 pacijenata od 159 testiranih (35,85% ). Ove godine na hepatitic C testirano je 16 pacijenata, od čega su 4 pozitivna (25%). Pacijenti se uključuju na program liječenja od hepatitisa C interferonom uz našu preporuku na Infektivnom odjelu Kantonalne bolnice Zenica. Liječenje je besplatno.
    Hepatitis B imaju dva pacijenta (1,26%). Nema registrovanih HIV pozitivnih.
    Testiranje : Ukupno testirano 487 osoba sa 714 testova. Opijati (heroin) su nađeni u 11,99 %, THC (marihuana) u 46,15%, benzodiazepini (lijekovi za smirenje) u 53,66%, amfetamini u 15,79%, tramadol u 9,52 %, alkohol u 12,00% testiranja.

    JZU „Zavod za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona“

    Built with HTML5 and CSS3 • Copyright © 2019 • ZEDO-ovisnost. Design by inhost.ba.

    Design by INPUT