Antiparkinsonici „Comeback“ jedne stare ovisnosti


Već po nazivu se može zaključiti da su antiparkinsonici lijekovi koji se koriste u tretmanu Parkinsonove bolesti. Parkinsonova bolest je progresivno oboljenje koje se karakteriše poremećajima pokretljivosti. Glavni simptomi su: tremor u mirovanju, koji se najčešće prvo javlja na rukama, rigiditet mišića i usporenost voljnih pokreta, a često je i praćeno razvojem demencije. Najčešće je idiopatskog (nepoznatog) podrijetla, ali može biti i posledica moždanog udara, virusnih infekcija ili može biti izazvana lijekovima koji smanjuju količinu dopamina u CNS-u (centralni nervni sistem). Poremećena je ravnoteža koncentracije dopamina i acetilholina pri čemu nedostaje dopamin, a acetilholina ima u višku.

S obzirom da je koncentracija acetilholina povišena, a dopamina smanjena, u liječenju Parkinsonove bolesti se koriste: lijekovi za povećanje koncentracije dopamina: L-dopa, dopaminergički agonisti ili lijekovi koji oslobađaju dopamin, smanjenjem koncentracije acetilholina: antagonisti acetilholina.

Antiparkinsonici iz grupe anitholinergika imaju veliki potencijal zlouporabe te su se u periodu prije ratnih dešavanja u SFRJ mnogo koristili na narkosceni. Najpoznatiji među njima je bio Biperiden koji se na tržištu nalazio pod raznim nazivima(Akineton,Mendilex i sl.). Biperiden se ne koristi samo za liječenje Parkinsonove bolesti nego i za suzbijanje simptoma Parkinsonove bolesti koji se javljaju kod terapije antipsihoticima. Takođe, injekcija biperidena predstavlja antidot kod trovanja nervnim bojnim otrovima organofosfornog tipa.

U posljednje vrijeme na području koje pokriva JZU Zavod za bolesti ovisnosti Ze-Do Kantona ali i na drugim područjima primjetan je porast zlouporabe ovih lijekova. Radi se o iznimno opasnoj ovisnosti budući da navedeni lijekovi povišavaju razinu dopamina u mozgu što se očituje kroz euforično raspoloženje,nekritičnost,precjenjivanje vlastitih realnih sposobnosti ali i razvoja halucinacija i derealizacija u tijeku kojih se mogu počiniti i teža kaznena djela ali i teška samopovređivanja pa i ubojstva i samoubojstva.U slučaju da se navdenena sredstva koriste sa drugim psihotropnim lijekovima(sedativi,antidepresivi) ili supstituciona terapija (metadon, buprenorfin) zbog depresije respiratornog centra mogući su i letalni ishodi zbog depresije respiratornog centra.

Kronična tj.dugotrajna uporaba ovih lijekova dovodi do poremećaja u funkcioniranju neuronskih krugova i općenito u metabolizmu CNS-a što se može manifestirati razvojem psihotičnih poremećaja sa karakteristikama SCH ili razvojem organskih psihosindroma.

Tretman ovih ovisnosti je iznimno težak pošto ne postoji specifičan antidot(protuotrov)ali ni specifična terapija.Ordiniraju se lijekovi kojima se stavljaju pod kontrolu simptomi nastalog poremećaja prvestveno psihijatrijske ali i neurologijske i somatske naravi uz primjenu različitih modaliteta psiho i socioterapije.

Objektivno radi se o izuzetno opasnoj ovisnosti koja već nakon nekoliko konzumacija može trajno oštetiti somatsko i duševno zdravlje.Najbolji lijek i za ovu ovisnost kao i za većinu drugih je nikada ne probati akineton.mendilex i sl. Poglavito ako se nalazimo u nekom od modaliteta supstitucionog tretmana.

JZU „Zavod za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona“

Built with HTML5 and CSS3 • Copyright © 2019 • ZEDO-ovisnost. Design by inhost.ba.

Design by INPUT